Ljepši kraj

Ljepši kraj - početak jednog fantastičnog književnog putovanja   Nitko još nije tako efektno spojio nordijsku i bosansku tjeskobu, tako dojmljivo dočarao sumrak i čistilište duše u snježnim planinama norveškim i bosanskim. Novi list   Junak knjige Ljepši kraj povukao se u djedovu kolibu na jednoj bosanskoj planini. U njoj se pokušava oporaviti nakon dramatičnog kraha ljubavne priče s Norvežankom. Ona je uvijek bila slaba spram muškaraca s prostora bivše Jugoslavije, i zato plaćala popriličnu cijenu. Dok se prisjeća bivšeg života, pokušavajući razumjeti što se zapravo dogodilo, počinje nova priča. U planini pokrivenoj snijegom, dok pokraj njegove brvnare prolaze samo vehabije koje su smještene u obližnjem napuštenom selu. U njenom je središtu ponovo žena, a naše junake put opet vodi u Oslo. Pričajući dvije priče, jednu unatrag, a drugu unaprijed, jednu koja se događa u Norveškoj, a druga u Bosni, Bekim Sejranović zavlači se duboko pod kožu svog junaka. Uvjerljivo prikazuje njegove traume, emotivnu nesigurnost, egzistencijalni strah, drogiranje, seksualnu disfunkcionalnost, a pritom uspijeva biti i lucidan i nevjerojatno duhovit. Ljepši kraj središnji je dio romaneskne trilogije Bekima Sejranovića, koju još čine romani  Nigdje, niotkuda  i  Tvoj sin Huckleberry Finn , dok su priče iz  Sandala  i  Dnevnika jednog nomada  svojevrsne ekstenzije tog svijeta koje omogućuju potpunije razumijevanje Sejranovićeva pripovjedačkog univerzuma. Riječ je o jednom od najzaokruženijih i najzanimljivijih pripovjedačkih opusa na postjugoslavenskim prostorima, pa onima koji dosad nisu čitali Bekima Sejranovi ć a   Ljepši kraj  može biti početak jednog fantastičnog književnog putovanja.  O autoru: Bekim Sejranović rođen je 1972. godine u Brčkom. Godine 1985. preselio se u Rijeku gdje je pohađao pomorsku školu i studirao kroatistiku. Od 1993. godine živio je u Oslu u Norveškoj gdje je na Povijesno-filozofskom fakultetu magistrirao južnoslavensku književnost. Od 2011. do 2014. godine živio je u Ljubljani, a od svibnja 2015. godine živio je i radio u Zagrebu. Od 2000. godine radio je kao sudski tumač i književni prevoditelj, predavao norveški za strance, pisao i objavljivao prozu. Romani i kratke priče prevedene su mu na više stranih jezika uključujući norveški, engleski, slovenski, makedonski, njemački, češki, talijanski i poljski. Dobitnik je Nagrade "Meša Selimović", 2009. godine. Bio je član Hrvatskoga društva pisaca. ( Izvor )