Oktobarsko dijete

Linda Boström Knausgård debitirala je 1998. godine pjesničkom zbirkom  Gor   mig behaglig för såret  i otada objavila niz nagrađivanih i prevođenih romana. Njezin zadnji roman,  Oktoberbarn , u najvećoj je mjeri autobiografski - intimna ispovijest o boravku u psihijatrijskoj ustanovi na prisilnom liječenju elektrošokovima. Posljedica takve terapije je gubitak pamćenja što je užasava i uvijek iznova baca u depresiju jer, kako sama kaže, „što je pisac bez sjećanja, što je osoba koja više ne zna imena vlastite djece?“ U poetičnom i bijesnom razračunavanju s ovakvom vrstom tretmana psihički bolesnih osoba, napisala je potresnu priču o osobi koja se bori sa svojim demonima okružena ljudima koji tvrde da će joj pomoći, a kojima i vjeruje i ne vjeruje. Ovo je potresna i dirljiva slika njezinog svijeta, pogled iz drugog ugla njezine životne priče koju je njezin bivši muž – pisac Karl-Ove Knausgård u detalje opisao u svojim autobiografskim knjigama  Moja borba . Ona mu se izravno obraća u knjizi, ali ga nikada ne optužuje što ju je na kraju napustio. Roman se čita kao pokušaj ponovnog zadobivanja kontrole jedne javnosti izložene žene, majke i spisateljice nad svojim životom i sjećanjima i zasluženo je dočekan hvalospjevima u švedskim medijima.   „Proza koja se neprimjetno i sugestivno kreće između svijetova. Linda Boström Knausgård piše kao u snu - jezivo i potresno. I strašno dobro.“   - Aftonbladet,  Švedska